subota, 10.11.2007.
Stručna ekskurzija
Evo ga, netko je je zaboravio baciti papir u kantu za smeće. No, takve male svari niti ne zamjetimo, no kako kaže ona stara narodna “Od malih se stvari počinje”, kakvi su oni roditelji koji zaborave svoje djete!? Sada se pitate zašto to pišem, eto išao sam na stručnu ekskurziju u Nazorovu I komunu Čenakolo. Neznam zašt nisma baš imao mnogo sažaljevanja za one ljude u komuni, možda zato što smo poslje išli u Nazorovu. No kako god, dečki u komuni, doista rade kao mazge, a moram reći da im je kapelica doista odlična, pogotovo ako su sami izradili kako tvrde, jednu predobro kopiju “Posljednje večere” veličine otprilike 4x1m,i izrezbarili 14 slika križnog puta u drvetu. Moram reći da me se jako dojmilo, kako ti ljudi imaju jaku vjeru, mole 3 krunice svaki dan, i nije im teško, mogu reći da su me poprilično fascinirali. No definitivno njaveće iznenađenje je bilo to što je najmlađi u komuni ima 14 godina. No kako su nam dečki posvjedočili, lako se može zaključiti da nisu baš djeca od nikoga, ako me razumijete. To su definitivno vrlo inteligentni ljudi, koji su imali sve u životu, samo im je falilo ono najbitnije, vjera. Kako nam je I sam čovjek posvjedočio za Božić jedino događanje u njegovoj obitelji je bio malo bolji ručak. No, vratimo se sada onome “djeca od nikoga”, jedan nam je rekao da je prodao “svoj stan” u Slovačkoj za drogue, da bi ga se na kraju obitelj odrekla, I završio na ulici bez ičega I konačno u zatvoru na 5 godina. Drugi kako je i sam rekao djeda mu je vojno lice, mama sestra imaju dobar posao, a otac mu je umjetnik u opera. A I sam nam je rekao da je počeo s heroinom. Žao mi je samo što je padala kiša pa nismo stigli obići cijeli ranč, ali ono malo što smo vidjeli, doista govori kako dečki doista rade kao mazge. Dobro što se njih tiče, oni su sami odlučivali o svome životu. Tako das u si i sami malo krivi, no nažalot nije njihov problem što sui m roditelji bili karijeristi. Tužno. I onda neki komentari kako nam nisu rekli detalje, likovi su malte ne plakali dok su pričali, poprilično su mi digli tlak, ljudi su nam pričali stvari o sebi kojih se definitivno ni njaveći junak, heroj kako hoćete nebh htio prisjećati. Sjećati se kako je spavao u nekom blatu, ali dobro nerazmišljamo svi kao ja. No, ajmo dalje…
Nazorova, ah, tako tužno, a veselo mjesto, sve vrišti od dječjeg smjeha. Prvo kada smo došli kao po običaju malo su nam objasnili I ispričali povjest doma. Kod novorođenčadi nismo smjeli ići, možda I bolje. Išli smo kod djeceod 1 do 7 godina. Djeca su bila doista fascinantna, sva su se sjurila kod nas po slatkiše. U početku su se bojali nas, ali već nakon nekih 10ak minuta su se oslobodili. Mali Bruno, mala Sara, mali Josip i mali Jozo kojem je došla mama. U početku su slagali s nama kockice, no kako smo bili rasporođeni po grupama svatko je bio u drugoj grupi. Tako da je svatko bio s drugim djetetom. Jas am još I sada u šoku kada se sjetim, da mi je mala Sara vikala “tata”, osjećao sam se nekako posramljeno, da me djete uspoređuje s nekim tipom koji ju je ostavio ili ga jednostavno nije briga za njegovo djete, mala je bila doista slatka pa smo ja I ona mjenali pelene bebi. Mali Jozo se igrao s nama, sve dok mu nije došla mama. No kasnije kada smo ja I frend išli po fotić, mali Jozo nam je vikao “Gle, došla mi je mama!” kako je samo izgledao ponosno, ali ta žena definitivno nije osjećala ponos, nego je samo spuštene glave I dalje gledala u pod. Kasnije smo plesali s njima, i s nekim medićem tj. tigrom ili što je već bio. Mali Bruno kada smo ga pitali koliko godina ima digao 5 prstiju, a rekao 4 godine. Slatko. Klinci su pomlatili sve slatkiše u rekordnom vremenom. Jako, tužno. Oni uopće nisu birali svoj put, a tako su završili, kao neki klošari. Neki su plakali, neka djeca su plakala kad smo odlazili, ali definitivno mislim da nije bilo onog tko nebih plakao. Jer takav prizor definitvno nevidiš svaki dan, ja sam ga video prvi put u životu, I mogu reći da kada sam izašo, das am se osjećao poprilično prazno kako se i sada osjećam. Najrađe bih plakao, a nemogu. Tako je tužno vidjeti ljude koji su imali manje sreće u životu, nego ti. Kako se oni osjećaju kad vide nas, pitam se. Kako je toj djeci kada im netko tako dođe na sat vremena I onda samo nestane, I nikada se više nevrati. Tužno.
ponedjeljak, 15.10.2007.
Glupi & Pijani Inc.
Još dok smo bili fazani, mutavi fazani, kao I svi što smo bili. To je to glupo razdoblje dok neznaš nikog, I neznam što više. Hvala bogu, da se nesjećam skoro ničega s prve godine, osim onda kada sam s frendom, sadašnjim odličnim frendovim, onda nismo bili baš bliski. On glupan, kakav je uvijek bio, neke stvari se nikad nepromjene, tako je to u životu. On meni u prvom razredu išo za nešt tuč, ja nemam pojma zašt, tj. nesjećam se. Onda smo napokon prestali biti fazani, tj. Onda nas je razrednik stavio kako da sjedimo, I hvala bogu da je jer bih vjerovatno sad bio ležo po zapišanim kutevima kako to radi stari drug iz klupe. Onda smo se mi počeli zajebavat, tj njega glupana (dalje u tekstu Ivo) nije bilo 5/6 u školi zato što je stalno sviro, tako das am ja često moro odlazit kod drugi sjedit, I tako odem ja pod hrvatskim sjednem, kodd tipa koji pravi glupe face, I zajebavamo se mi nešto, meni se prdilo I ja prdnem konjski usred sata, nije da se hvalim, cijeli se razred odvali smijat, a profa dode do mene I pita “šta si sad napravio” nije čula, I bolje, vjerovatno je nagluha jer se jako čulo. U početku nije tio pričat, onda sam ga ja uništio. Onda na dan kada su sadam objesili tad je moj rođendan, onda smo pili I od tuge I od radosti, tuga za sadamom naravno, onda mi na tulum upala murja pa su neki skakali kroz prozor, doista nemožeš vjerovat kako netko može biti brz. Onda je došao veliki tjedan, prvo dobijemo jedan iz geografije zato što smo pričali, onda popijemo mom starom jeger I odemo van I skoro dobijem batina, tj. Ja sam pobjego, njega je dohvatio nogom. Onda smo s opet, u četvrtak urokali, kupili neka piva, ja se napio on nije u to vrijeme je još slušo ženu, sad je shvatio da nema od toga koristi. Sad se normalno urokavamo. Taj četvrtak ja prvi put nisam znao za sebe, tj. Izgobio onaj divni osjećaj za stvarnost. Sljedeće jutro kad smo se probudili razmišljali smo što ćemo jesti, ja kao pravi katolik predložim riblju paštetu, on predloži meni narezak, naravno da je dobio mesni narezak I kobasice. Pa čiščenje, pranje suđa, pišanje po biciklu. U petak, su pili neku vodku, lik naveden gore (onaj s facom) otuširo žensku koja ga odvela u kupatilo da se izvataju, dobro nije znao za sebe. Al odlična situacija I još bolja for a za zajebavanje ga kolko je bio pijan i glup do kraja života, još dok se tuširam pojavi mi se osmjeh na licu. Onda opet čiščenje, zatrpavanje povračevine, pišanje po biciklu I onda odustajem, odlazim u sada već bivši dom. Bila roštiljada, jeli fino meseko, ja uspio potrgat čakiju koja mi se skoro zabila u ruku kad je pukla. Došo kraj godine, još smo se par puta urokali da neznamo zasebe. Pao sam u šanac, jednom čak, I pomokrio mob zato se sada stalno gasi. Onda smo kod Ive išli na trešnju I viski pa su me zajebavali da se nemogu popet na drvo, I onda je bilo nevrijeme I onda smo igrali poker jer nije bilo struje. Onda bio momačkoj, prvi I zadnji put se napio rakije I uneredio cijeli dnevni boravak, da bi me baka probudila partfišem ujutro ispod stola a ja neznam kako sam dospio tamo. Onda niša značajno, do kobnih 110 I roštiljade kada nije htio pričat samnom zato što sam mu zavalio pol kile soli u oči, mislim dešavaju se I takve stvari. Open air je onda bio, ja I jedan treći frend smo se čudili koja je fora mlatit glavama, I još nismo otkrili tu tajnu, od koje popušiš upalu mišića, I izgledaš kao retardo koji misli da je jako visoko. Onda smo išli na Hladno pivo, tamo je bilo odlično, dobra šutka, dobar konjak. U međuvremenu nas ivo izdo, sve nas, nas 21. Škola je počela, mi smo se promjenili, neki su odlazili u bolnicu, no najgadnija je stvar što smo se već počeli kačiti oko maturalca, pa di je 6mjesec, mi se već koljemo. Mislim trebamo otić tamo gdje nitko nije išao, npr. Bugarska ili Turska. Šta ćemo u Grčkoji ili Češkoj. Moja je ideja bila da idemo u grčku, al nemam sad neko mišljenje, ni o njoj niti o češkoj. Baš smo razgovarili,u petak na parkiralištu uz pivo (iza moje kuće), nas 6 i jedna cura, bitno je da se zezamo, nejdemo turistički, idemo se zezat. Najbolje bih bilo ueti kartu I nažmirečki stavi prst na neku zemlju, bezveze. Mislim Turska je sasvim uredu, pa što ako te izbodu nožem i ako ti uzmu pare, ili u bus stave bombu, idemo imaju lijepe hotele I jeftino je. Loša ideja, jel da!? Bugarska, čovječe niti neznam gdje je ta zemlja, znam da je glavni grad Sofija. Poljska, Ukrajina, Slovačka. Il jednostavno otić u neku zemlju koja ima malo veći status, ali nažalost stime I cijena raste, bilo bih lijepo u Švicarskoj ili UK. Kako god, još se nismo pravo poklali u razredu, još svi sa svima razgovaraju, izvještavat ću vas redovito o ovom slučaju, tako da nemate frke. Pa, su proletili svi tih vikendi, odkako škola traje, nisamo samo jedan bio vani I to onaj prvi. I od toga 5 vikenda za redom, nisam dolazio k sebi. Onaj prvi je još bio zanimljiv, jer je bilo i nekih cura. Ostala 4, ništa. Da, bih se ja i Ivo razvalili, I to tako jako da kada sam se probudio, da sam gledao gdje sam i on isto. Tako da sam se zgadio sam sebi (njagori poznati osjećaj, kada skužiš da je bilo dosta tvog glupog urokavanja koje odgovara samo tebi) , nikad više toliko, nikad više, previše. Na koji jebeni način sam formatiro memorijsku karticu na mobu, neznam. Zašt sam zvao svakog koga znam, neznam. Zašt je ivo ošo kuć, atrebo ić spavat kod mene, neznam. Sada do godišnjice smrti Sadama Husseina nema alkohola, tj. do 30.12 nebi niti onda bilo da mi nije rodjendan. Onda ću morat, definitivno. Nemojte pit, nemojte stvarat pogrešnu sliku o sebi, moj prijateljski savjet. Od sada, sam na Spriteu i ljubavi koje nema, znači samo na spriteu. Jebiga takav je moj život, samo što se od juče došlo do velike promjene. Hvala bogu što sam sada spozno, ne kada bude kasno…
utorak, 11.09.2007.
Sustavi
Kad god počinjem pisati post, shvatim kako sam ogorčen ovim glupim hrvatskim «sustavom». Pravila su tu da se krše, mi balkanci ih definitivno kršimo. Ražolaščuju me opet neke negativne stvari koje uzimamo od drugi zemalja, kao onaj glupi sustav po bankama, da svatko dobije svoj broj i čeka dok ga neprozovu. Bože moj, ljudi smo nismo brojevi, da je dragi bog htio na čelu bih imali svatko svoj broj. Također, neznam da baš po bankama idu balavci koji se neznaju pridržavati nekog reda, već dobijemo brojeve. Totalno, ali ono najgore, obezvrijeđenje ljudskog roda. Brojevima urezanim u lice su se označavali zločinci i kurve u drevnim vremenima, i mi se vraćamo tisuće godina unatrag. Pozitivna stvar bih trebala biti «zabrana pušenja» kao u Sloveniji, uvodimo je već par mjeseci ali nikako da uvedemo. Koliko god mi Hrvati vrijeđali slovence i oni nas (znate onu «tko se tuče, taj se voli»), Slovenci zabranili pušenje, Slovenci nerade nedeljom (to je vidljivo i u hrvatskoj, Mercator centri nerade nedeljom). Konzum radi, jebem ja to naše krščanstvo, kad su u duši židovi.
Opet je počelo potencijalno trovanje «Big Brotherom», mislim unutra puštaju doslovce «intelektualce», i špijuniraju ih. Mislim, dragi bože, možda sam ja zatuco, možda patim od homofobije. Homofobija je bolest, i homeseksualnost je bolest. Ali zar nam to treba na televiziji, da je dragi bog htio, onda bih muškarac i muškarac mogli imati djecu. Dižem ruke, definitivno nisam od onih koji bih ga išli natuč, ili ga izolirat, ali bih se skršili odmah u nekim pogledima na svijet. Relativna stvar, ako neko nešto voli nek izvoli (ako voli da mu šturkaju po guzici). Glupo mi ulazit u te rasprave, pa što ako neko voli narodnjake to je njegov izbor (narodnjaci su vrsta glazbe, a nisam baš čito po novinama da su oni koji slušaju narodnjake došli i isprebijali pankere, već je bilo obratno, možda to nešto govcori i o kulturi), tko je panker (samo naprijed), metalci (btw, nevolim ono glupo nošenje majca bendova, svaki dan drugi).
Znam čudni su pogledi, netko jednostavno nije jednostavan.
ponedjeljak, 13.08.2007.
Razlika
Charlie.
Ispočetka.
Ouuu, kako je dobro ponovno mirisati sviježi zrak, nakon svih onih mjesta punih dima, na koja idem iz razonode ili druženja, može se shvatiti kako se uzme. Kako kome paše. U Sloveniji su zabranili pušenje na javnim mjestima, vrlo pohvalno. A mi, kao veliki Hrvati, napadamo jadne Slovence, kao, kao, bez veze zbog granice. A, oni jadni se nebune, samo nama hrvatima pokazuju kako su svakog dana civilirizaniji. Nebi, bilo frke da smo barem pristojna nacija, no ko pravi balkanci, bacamo čikove, pa ako treba i nasred dnevne sobe, nasred trga i parka. A, kada treba provocirati druge nacije, tu smo prvi. Nažalost. Thompson je nacionalni heroj (i neka je), Škoro je tu negdje. Drugi su daleko od njih, tako je to u nas. Možda bi se onaj ostatak trebo spustit na zemlju, jako bih lijepo bilo vidjet da u lokalnom bircu umjesto Miroslava Ilića da pjeva Jasmin Stavros, ili bilo tko drugi, pa bih možda i svratio u taj birc. Na Hladnom Pivu u Osjeku ako je bilo 1000 ljudi, iako mislim da nije bilo ni toliko, jebi ga, a karta ušljkivih 50kn i ima je koliko hoćeš, a Thompson za 80 tisuća ljudi rasproda karte dva tjedna unaprijed. Jebiga, a za one ostale pola hrvata nije ni čulo.
Opet sam tražen...
Na 104.4 ili otvoreni su upravo najavili Tool...
Muse će svirat u Zagrebu, no prava je stvar što 4/5 hrvata nikad nije čulo za njih, ali tko sluša još art rock, dok imamo naš pastirski...hhh...
Opet kiša.
Riot van.
Bio sam u Zagrebu neki dan, doduše i u Velikoj Gorici. Ima lijepih stvari, koje bi mi trebale, bila je jedna prekrasna kapa na gumu, ali nisam htio dati toliku lovu za jednu kapu.
Danas sam napokon posudio Zločin i kazna, mislim to pročitat do početka školske godine.
Držao sam novog Harry Pottera na engleskom naravno, ima 36 poglavlja...
Frustriran sam...
Kao što zanmo najlijepše je spavati na velikom krevetu i još ako si sam, možeš odgulit i onih 16 sati te prekrasne rabote, imao sam svoj kauč, ali se onda stara sjetila da bih mogao dobit normalni krevet, pa mi je uzela moj prekrasni propali francuski ležaj, kao da će mi sjebar kičmu, kao da već nisam grbav. No drago mi je kada se brine za mene, a nekada ni ručak neskuha pa moram jesti onaj proklet parizer, nemogu objasnit kako tu salamu mrzim. Ustvari generalno nevolim salamu, bolje je sada jesti ovaj kukuruz dok ga ima.
Frustriran sam, jako.
S, gradom, s zapušenim prostorima. Sa životom, još nisam, zadovoljan sam.
Zadovoljan sam što sam završio razred,
Što sam iz grada otišao u 1, žao mi je što nisam i prije,
Što ću sutra ić radit s ćaćom,
Što Tool dolazi u Zagreb, a ISIS predgrupa,
Što znam tko zna da Jeremy nije samo ime,
Što sam naručio litru Samobouce iz Italije.
Porch.
Imam par dobri viceva, šteta što mi se neda pisat na blog.
Bio sam i u Zadru.
Vani padaju krupne kapljice kiše.
Dođem u grad, sve pusto, u bircu uvijek isti soundtrack. Ozbiljno mislim da bih trebali počet puštati hrvatsku zabavnu glazbu, da se atmosfera malo opusti. Sjednem za stol, ispričam vic. Počinjem se dosađivat, odemo prošetat, frend se izgubi 5 puta u dvije minute, dobro razumijem poznanike, no dovoljno je valda bog. Vratimo se natrag napravim bezbroj krugova, jednostavno se pokupim i odem kuć, možda bi i osto s frendom da je bio s nama, ali i k tome sam bio umoran ko psina. A i strašno me glava boljela, pa nisam htio slušati neki pomogućnosti «drunk talk».
Nevolim drolje, neshvaćam način kako netko si može dozvoliti taj status,
Neshvaćam one koji su sretni kada vrijeđaju druge,
Neshhvaćam kurčenje o nečemu o čemu nemaš pojma,
Neshvaćam nekad kako se osjećam,
Neshvaćam zašto nismo svi isti, puno bi nam lakše bilo. Nebi bilo toliko osobina, glupih i nepotrebni, mo sad kad bolje razmislim kako bi bilo da smo svi serijske ubojice, ne nije dobra ideja.
Pio sam apsint.
Right in two.
Previše materijalizma.
Nisam komentiro blogove, nije mi se dalo, ali hoću.
Hoću kad bude sljedeći kišni dan i budem doma.
Zato molim vas da me razumijete, i isprika djevojčica :/ ***** uz pjesmu...
Ipak su to korijeni još od prvog bloga.
Trebao bih držati do izgleda.
No, ljudi moji 2015. će 75% amera biti pretilo. Nebih ništa rekao da uživaju u hrani, ali jedu one odvratne BigMacove, nisu nikad probali kulen s još vrućom friškuljom kojoj je gradir na 25 (friška rakija-friškulja), u prefinim pečenim papričicama, kuhanom kukuruzu, i pečenoj prasetini. Žalosno kako su ameri u banani, al ajd mi na balkanu se barem nemoramo brinut o takvim stvarima.
Pozdravljam sve istinske frendove koji ovo pročitaju.
Mrzim dan poslje pijanstva,
Mrzim što sam svakim danom sve stariji,
Mrzim kada netko kaže da je Tool sranje, ili Pearl Jam, što mi često govore,
Mrzim promjene raspoloženja,
Mrzit ću se ako 4.9 ne budem u Zagrebu,
Mrzim kada je sparno,
Mrzim cigare...
Love Hurts.
Nadam se da ću imati povod da napišem post 5.9. makar opet iz frustracije.
17.8. idem u Vukovar.
Prijatelj iz klupe se preselio tj. seli u Križevce. Sad sam u kurcu neznam tko će mi pomagat Hrvatski. No, hajde bilo dobro dok je trajalo, sad u kurac. Jebiga kad će sad svirat, pa jasno je da neće sjedit samnom koji nezna ni pjevat, ali znam odsvirat "blistaj blistaj zvijezdo mala" na klaviru, i to je nešto. Nebrinem se ja za njega, al se bojim da se nepočne drogirat, ipak tam nema nadzor. a još i fazančić. :))
Na moru je bilo prosječno.
Kažem joj da je teletina, ona kaže to joj prija.
Najduži do sad.
Nadam se da će te razumjeti ovaj «No Sense».
četvrtak, 05.07.2007.
Neka naša vremena
Svi nekud žure, svi nekud skaču, svi su nešto nadrkani, svi bi bili cool, svi bi htjeli biti prekrasni, svi hoće vitku liniju, svi bi u grad, svi hoće novac, svi su fini, svi biraju...
Kako napreduje tehnologija, tako se i tempo života ubrzava (kažu znanstvenici), malo je onih koji se uspjevaju i pokušavaju oduprijeti tome, svi idu kako vjetar piri. Svi žure, koliki nastradaju, zato što misle da će tih 5 minuta ako dođu prije, spasiti svijet (iskreno, malo je takih slučaja), voze u pijanom stanju, čuo sam jednu priču kako su se jedan čovjek i njegov susjed napili i vračali kući i vozili polako i onda su na određenoj udaljenosti morali stati zato što se vozač bojao žene (zato što kasni, i što se napio) i ugasili su auto i gurali ga, i kako su bili pijani nagurali ga u šanac, kraj čuprije. I koja im koristi, mogli su jednostavno ostati spavat pod šankom, i doći normalnio kućama, a ako je neka normalna žena vjerovatno bih razumjela...
Svi su nadrkani, jednostavno nemogu razumjeti zašto ljudi jedan dan u tjednu nemogu biti s osmjehom na licu, i veselo pozdravljati ljude, a ne kada nekog pozdravim da mi odbrusi onako žestoko samo zato što mora iz neke opće kulture. Zato svi, koji su nadrkani nek se «jebu u glavu!» kratko i jasno...
Svi bi htjeli bit kao drugi, htjeli bi biti cool. Gledaju nekog čovjeka sa strane koji je blesav do bola, i zamišlju da su oni taj, on je sigurno uber-cool, ali zato svi koji ga poznaju da je samo uber-luzer i ništa više. No, danas ima zbilja svakakih budaletina, koji pate da izgledaju ko «Paris» ili «Marilyn Manson». A nekuže da nisu oni te sreće da nasljede čitav lanac hotela, ili da budu shock-roker kojeg pozna cijeli svijet, po nečem njegovom što je on smislio (on je prvi trgo bibliju na koncertima, imo je pozornicu uređenu u SSSR stilu, dolazio u ženskoj odjeći), njega su prihvatili, i može se reći da ga ljudi vole, ali nije boo vene. Ali jebi ga još postoje ljudi pokušavaju kopirat, nekima i uspjeva...kojima uspjeva «keep going»...
Svi bi htjeli biti zgodni, ali kad nešto nejde nemožeš protiv toga, kad jedeš kajmak i sira pa ti se hvata za bedra, neki onda izmišljaju pa nejedu ili povračaju. Ali jebi ga, kako se ljudi nemogu pomirit s onima kakim jesu, jednostavno nekužim začime toliko «PATE», što im fali u životu? Plaćaju skupe operacije, stavljaju tone šminke, pa zašto onda jednostavno nenose maske, ionako nisu ono što jesu i kako izgledaju. Cure utužu sise, stavljaju umetke, samo pate nečem nemogućem. Ma nek se svi taki «jebu u glavu»...
Nikom više nije zanimljivo selo, svi bi u grad. U gradu ima dobra pekara, u gradu je Levi's u gradu su kafići. Kakav je to grad kada idem u 3 kuć a prekoputa prelazi lisica, i to mi je grad. Priznajem u gradu je zanimljivo, puno više rekreativni i društveni aktivnost, ali ako si u stanu. Netko stalno ti skače na glavu, razbijaju zidove lupaš u radiator ali nepomaže, objesila se baba u susjednom stanu pa smrdi, desio se sudar ispod prozora i nemožeš da spavaš, i piješ pilule. Ovo ću ostavit nedovršeno, malo razmislite...
Novac pokreće svijet, ali što je pokretalo svijet dok nije bilo novca. Gdje su tada bili razlike, kao danas. Ko ima veći novčanik, veća je faca. Ljudi se skidaju za novac, ubijaju za novac, sramote se za novac, razbijaju za novac, odlaze u zatvor zbog novca, kupuju pravdu s novcem, cigani i dan dans kupuju sinu ženu za 10kg suhog zlata. Otišlo je već predaleko, a što će biti dalje...
Svi se prave fini, svi bi kulen umjesto slanine, svi bi orade umjesto oslića. Svi teže za nečim boljem, i mislim da je to uredu, ali kad se neko počne pravit fin vozi bmw 3 u odjelu od 5 milja kuna, a kada sjedne za stol kao svinja, nezna kako se drži vilica i nož, priča punim ustima, no svakakih nas ima u božjoj bašči...
Danas se biraju auti, biraju se mobiteli, biraju se kuće, bira se hrana, biraju se žene. Priđešš ženskoj, kažeš joj «želim da te ima noćas», ona ti kaže «da nije drolja# odmah vidiš da nema mozga. Ali, jebi se u glavu kad se bira...nitko neće pit rakiju i vinjak, svi piju neke stockove i jegere, svejedno, što god pio svejedno se nazujaš, nema razlike. i ako je nešto preko volje, onda bolje 15 minuta s ljepoticom, nego 15 dana s "znate" ova je iz iskustva... :))
Lijep, pozdrav. Još malo pa ode ja na more, pa ću da nabacim jedan hedonistički post...Dotad uživajte u ovom uvrnutom i teško shvatljivom, komadu papira....i još pozdrava.
petak, 22.06.2007.
Dugo toplo ljeto...
Gotova još jedna školska godina, i hvala bogu prošlo je vrlo dobro. Ali opet jebiga, manje nas je za troje. No kako vidite u boksu završila je u velikom stilu, bilo je jebeno. Malo su nas živcirali obadi i mulj, ali je atmosfera zato popravila sve. Bili skoro svi. I krkljaža...
I kako je završilo u velikom stilu, ja odspavo malo i ošo u grad u 11 i nema nikog, samo Štefo s pivom, i Lica ide kuć. I toliko, sad ćmo još jednom za početak školske godine...
Sad sam travu kosio i izgorio sam, dole u dnevnom boravku radi air condition, a ja u sobi nemam. Čak mi je i zid vruć od topline, ovo mi je vrijeme počelo ić na kurac, naslonim se na zid pa i zid je vruč, nemožeš se više nikako ohladit. Pijem hladnu mineralnu pa dobijem upalu grla, sladoled deblja. I kad sve zbrojiš, nemaš ništ da nema neki jebeni sideefect. U Austri padaju kante leda s neba, a kod nas 200km dalje pečemo jaje na haubi od auta. Čudna neka vremena...
I kako je počelo ljeto, uvijek postavimo neke nove ciljeve tako sam i ja. Pa, ih evo...
- Sljedeći vikend je kirvaj tj. u petak, pa to proslavit.
- 1.7. su moto susreti
- otić na more, i otić u zadar
- otić na Dunav, otić u Vukovar
- promjenit odjeljak u videoteci
- pogledat sve sezone Sopranosa
- Miteru odvalit šamarčinu
- otić na neku roštiljadu
- otić kod nekog na kavu ko me bude zvao
- neku bičuru poslat u pizdu materinu
- imat minimalno soma u novčaniku
- nać se s Andreom na moru
- pospremat knjige na tavan
- ić na tulum
- otić na neki koncert
- igrat neku igru, makar karte
- razbit pivsku bocu ko kauboj
- pit vinjak
- God of war 2
eto neke stvarčice, bilo bi lijepo kad bi se ostvarilo. No vjerovatno neće, ma dobro onda. Bit će i bolje, Sad pregledajte slike i komentirajte. A ovo što sam napisao za ciljeve, bit će potkrepljeno postovima zato sljedeći već možda sljedeću nedeljuu. A sad zbogom...i komentirajte slike.
Pozdrav ekipi iz razreda.
utorak, 29.05.2007.
Pismo
Draga,
Stanje je loše. Evo sjedim u sobi i slušam Bad Copy opet svira «pornomafija», uvijek sam tvrdio da je srpski rap, bolji od našeg. Ako ništa drugo, možeš reći da su orginalni, samo pjevaju o seksu i hrani, i nema preserancije, orginalno, jednostavno.
Stanje je loše. Bilo je dobro onaj vikend, sad štucam nemam love. Sva je lova ošla, ma znaš na što već. A treba 1. u osjek po karte za Tool, i opet mi ode cijelo mjesečni bonus, ali ipak, i sama znaš da mi je to jedan od najdraži bendova i da su mi jednostavno najbolji. No, bit će i boljih dana. No, dosta o meni prisjetio sam se nekih stvari, a nemam ja želudac da ti to kažem uživo tako da pišem ove isprike i ova nadanja. Jer svatko ima loših dana, a nekad jednostavno nema sreće a, ni nade.
Pa, da počnem. Sjećam se kad sam došao na more, i za prvi dan kod ujine na neke «Brancine na gradele» pa, poslje me bratć nagovori da odemo na neku feštu, već sam mu po osmjehu vidio da se planira zgazit, pošto ga nevidim često, pristao sam iako sam već na putu do grada, pola puta prokunjo. A, znao sam šta me čeka, jer je ovaj baždaren na gajbu. I tak, došli mi zasjeli, došla mu ekipa, sve skupina jebeni džankia kojim je jedini cilj popit što više pive. Priđe njemu neka cura neznam mislim da se Silvija zvala, ona tvoja kolegica, ona frčkava plava koja nas je upoznala. Moj bratić ju je na neku foru poznavo nisam ga pito kako, no kao da je to sada bitno. I on kao kaže toj Silviji, da mi nešto nađe, jer ga živciram kako neću pit, pa da mu se sklonim s očiju. I, odemo nas dvoje, tamo do tebe i ona meni na uho šapne «bari nju», ajd ok kažem ja sebi, jer onaj glupan koliko je pijan još će me ići tuć bocom od tog tuborga koji pije. I, ti meni kažeš ajde idemo van, i tako sjeli mi kod morski orgulja, nemogu ti objasnit taj osjećaj, onako piri povjetarac, orgulje sviraju, preko mora se vide osvjetljeni otoci, iza nas puni grad. I, ja se pokušam sjetit tvog imena, ali nekako neznam ga, neznam – i samo odjednom pokopčam stvari. Meni je bilo, onako fantastično. Ti, si otišla taman oko pola 3, dogovorili smo se za sljedeći put. A, ja sam još jednom morao otić na feštu vidjeti kako moj pijani bratić, i da krenemo doma. Morao sam mu uzeti ključ iz džepa da otključam stan i da uletimo unutra nečujno, da se on u toj sekundi dok sam ja otključavo bravu nije ispovračo po hodniku. Uletio sam u krevet, i zaspao tek nakon 45min, zato što sam cijelo to vrijeme tebe imo u mislima.
Drugi dan, okej. Ja sam, čeko na starom mjestu. Tebe nije bilo, nešto kao da nemožeš doći. Nakon toga, ja pomalo ljut, zovem ovog taliban, da idemo pit. Došao je do mene, i krenuli mi i pričao je 5min kako se onda on neće napit, da mu je dosta. Onda je nakon 5min reko,da će pozvat frenda, da može sredit u nekoj konobi rakiju po 3 kune. Došlo opet neko društvo, i naruče oni za krštenje rakije za 90 kuna. Sjećam se pola večeri, druge polovice baš i ne. Sljedeće jutro me pita, ujina zašto soba bazdi po rakiji. Nisam imo spreman odgovor, pa sam se napravio lud, da nečujem. Ludnica, je bila to što, sam slučajno otišao u poslane poruke, i zaključio da je jedna poruka koju ja nisam poslo, ali zbilja sjeti se te poruke, koji su to debilčne da napišu tako jadnu foru. Iako, su me ubjeđivali da sam ja diktirao, ja to podvrgavam, i iskreno vjerujem svom istinktu, kojim se «nadam» da vjeruješ i ti. Jer, je zbilja bilo debilno.
Treći dan, nisam nikako skupljo hrabrosti da ovaj, napišem nešto pametno ili da nađem neki način isprike. Pa, evo nek ovo pismo bude neka isprika...jer je mene zbilja velika sramota te i oči pogledat, mislim katasrofično. Kasnije sam razgovarao sa silvijom, pa mi je dala ovu adresu, i sve u svemu, nadam se prihvaćanju isprike. I čekam odgovor.
Iako ti vjerovatno misliš da sam debilčina, ili nešto u tom smislu. Eto, molm te barem kad vidiš pismo, barem ga pročitaj. Jer je, doista od srca.
P.S. ... And she won't be surprised and she won't be shocked
When she's pressed the star after she's pressed unlock
And there's verse and chapter sat in her inbox
And all that it says is that you've drank a lot…
[Arctic Monkeys] :))
P.S.S ...ovo i ovo...za, ovo rječi nisu potrebne, najlijepše dvije pjesme te tematike...
nedjelja, 20.05.2007.
Something new...
Sjedim u sobi sam. I jebe me u mali mozak Shrek the third, kako sam ga stavio skidat juče prije grada i stavio ja dva torrenta ali sam jedan prekinio, i ja majmun snimim onaj koji se nije skinio, mjesto onog koji valja. Sada čekam 7 sati da odem sa starim po orginal i da zamolim boga da posložim fajlove za manje od sat i da još danas pogledam, pa onda baš me briga što piše na tportalu u kinima od 7.6 – pojma nemaju.Sve dok kod nas nema murje za ilegalno downloadanje no problem. A oni majmuni u americi imaju xadsl (100mbps) i šta im vrijedi čim počne nešt skidat murja na vrata, zato kod nas neradi pravna država i još uvijek možemo stavit skidat 54gb kolekciju jenne jameson, i onda bude skidanja :)) - no pogledat ću ja tog shreka danas i napraviti mali update.
UPOZORENJE: Ovaj tekst naprijed je poprilično krcat gnjusnim izrazima.
Najgore što možeš napravit u životu je biti običan. – rekao je Kevin Spacey u vrtlogu života.
Znao je taj tip šta kaže, mislim pogledajmo danas svi su isti.
1. Kada si klinac svatko hoće imat bolju barbiku ili autić. Nitko neželi imat lego kocke, kao što sam ja imo. Ima još iznimaka, i njih objeručke prihvaćam. I svatko hoće u lego klub, nek se učlani. Ja jesam. Preko ljeta ću i složit možda nešto, pa možda dobijem paket na vrata.
2. U osnovnoj svi se furaju na te neke pokemone i sve ostale mone. Nitko se nefura na transformere.
3. U srednjoj, ovo je velika podjela. a, samo se temelji na kopiranju...
3a. Fura se neki metal, rep i narodnjake, pa se u skladu s time i oblače. Nitko nefura regge i dub i funk, pozdrav iznimkama.
3b. Isti stil oblačenja, onaj komad mase koja se oblači u skladu s modernim. I opet svi isti, iste kose, ista obuvala, iste tajce, iste guzice, iste naušnice, iste britvice, ista šminka i naravno iste cigare i alkohol, što je naravno najvažnije. Zat ću ja kad odem od staraca, bit džanki. Razgovaro sam s jednim iz rijeke bio u svatovima, preporučio mi je da je trava najbolja. I ima dobre naušnice, imo je onaj ekser koji ide kroz cijelo uho i neke serpenitne s šiljcima. I još pircinga.
3c. Cigarete i alkohol, hm. Jednostavna slika pije se karlovačko, puši se walter. Ja pijem stock zato jer se to svima gadi. Nepušim, niti neću. Tražio sam bio cigaru, i Marina (jedna cura koju je lako uočit u masi, ima svoj stil, tooo) da ona meni super light, okej. Spalio sam pola, nisam ni osjetio tu cigaru koliko je slaba, ali sam u jednom trenutku ponjušio prste i odvratno su smrdili nakon čega sam odmah bacio cigaru, neželim da mi prsti smrde, fuj.
3d. Cure i dečki. Ma dajte ljudi moji, samo fizički. Ajde, molim vas. Trebalo bi da možeš s nekim razgovarat, i reć da te nešto muči. Neke stvari su mi se popele na vrh kurca. Il kad počnu ona glupa klepetanja, joj on je bio s onom, on je nju izbario, kak se ljubi i kak me živcira. Ako je dobra volja, moglo bi biti nešt. A, ne sve bez imalo truda...
3d1. ono kak me živcira, to se svima valda događa, jebote osoba koji ni nepoznam živcira me, malo mutavo. Ali tako je nažalost.
3d2. Ona generalna živciranja potaknuta televizijom, prepuna debilnim reklamama za persili i uloške. Nema niti jedne kvalitetne reklame više, nema reklame za osječko pivo, nema ih više. A sve zbog EU.
4. Kad smo džankiji, sigurno se prepiremo ko ima bolju travu na tavanu.
5. Onda se oženimo i hvalimo se čija je beba teža.
6. Onda smo ljubomorni na susjeda koji ima mercedesa amg, a ti imaš passata karavana.
7. Onda ono ugodno starenje, pa kad počne, moj sin prolazi s 5. Mom mužu se nemože dić, treba mi neki od 16.
8. i onda doživiš 100godinu i ako starost počinje sa 60g ispostavi se da si najveći dio svog života proživo ko starac.
Update: Still Waiting...
četvrtak, 17.05.2007.
Heart shaped glasses
Okej, svi znaju da Marlyn Manson ima novi spot od kojih 8 minuta i od ti 8 minuta, 3 su cenzurirane. Pošto me zanimalo o čemu se tu radi, juče na MTV-u je bila europska premjera, u pola 12 naveče naravno. Ok, stvar je vrlo jasna u prve 3 minute spota prikazane su scene seksa, ali nema ni sisa, ni guzica. Ali, je cenzurirano, dobro malo je razuzdanije i puno krvi, i vrlo je očito da mu družica svrši, ima i poprilično uvjerljivi vriskova (pa je sigurno zato zabranjeno). Napisali su da je to samo gluma, no većina kritičara, ali ja mislim da je to poprilično stvarno i da nema glume (pa, dragi bože, zašto bi joj Manson platio najviše za žensku ulogu u glazbenom spotu, ako nije bilo seksa, ali ionako mu je životna družica). Dobro svi znamo da se Mansona boji i sam sotona (koliko je ružan, ak neko neskuži), dobro proglašen je «Bogom jebačine» pa mu je to valda neki bonus kod žena, ionako je Jenna Jameson rekla da joj je seks s njime bio najbolji seks u životu. Glazba mu i nije nešto, ima dobre obrade, ali vjerovatno zbog tih stvarčica i zbog ludi spotova (spot za Personal Jesus) , spotovi su definitivno orginalni i radi zasigurno najbolje spotove u tom glazbenom žanru, uopće kojim se to žanrom može nazvati. Heart shaped glasses, je poprilično lagana pjesma, a spot je masterpis kakav samo Manson može napravit, spot 5 od 5 mogući. Spot prati pjesmu, evo kratki opis bez cenzurirani scena, koje su čista jebačina, s svršavanjem njegove družice. Manson, pjeva na pozornici kad se pojavi Evan, s heart shaped glasses i bijeloj haljini – kao što kažu lyricsi, no nemogu skužit onaj dio, kako kaže u pjesmi nemoj mi slomiti srce, da ja neslomim tvoje srcolike naočale [...Don't break my heart, and I won't break your heart shaped glasses..], a kasnije kaže [...little girl you should close your eyes, that blue is getting me high…] nemogu skužit kako joj može vidjet plave oči, kroz crne sunčane naočale, kao u spotu. No, svejedno pjesma je odlična, i mansonu svake pohvale na odličnom poslu, sada još kada dođe album i kako naši dragi kritičaru kažu pomete linkin park, što je vrlo vjerovatno jer mu je sva ta halabuka još digla slavu I sve predpubertetlije će kao lude trčat da kupe novi MM album jer je njegov spot cenzuriran. No, tko nema u glavi, ima u novčaniku pa ko voli nek izvoli, ionako u popisu pjesama nema niti jednog covera, tako da će biti vjerovatno, još jedan normalan album s ničim posebnim, no još nismo čuli ostalih 12 pjesama. Zasad možemo samo slušati “When the heart guides the hand” i čekati 5.6.
She reminds me of the one in school,
when I was gutted she was dressed in white.
And I couldn't take my eyes off her,
but that's not what I took off that night,.
She'll never cover up what we did with her dress.
No.
She said "kiss me it'll heal,
but it won't forget".
"Kiss me it'll heal,
but it won't forget"...
a, pogledajte spot ako vas zanima što je bilo s haljinom...
utorak, 08.05.2007.
...my friends are so distressed, and standing on, the brink of emptiness, no words...I know of to express, this emptiness...
Trebao bih napraviti neki uvod, ali neznam kako da ga sroćim, no ovo će biti nešto drukčije, što mi je upravo sad palo na pamet, no kako sam u nekoj vrsti kajanja neočekujte ništa veselo.
Nemožeš vjerovat kako ima dobrih ljudi, mislim na ljude koji su meni iskreno jako dragi, nema ih puno, njih 3, 4, (znat će oni na koga se odnosi). No sad da krenem dalje, neznam meni je jako drago, kada ja s nekim mogu razgovarat onako 10min, 2 sata ili dopisivat se, i da mi niti u jednom trenutku nebude dosadno, mislim pričamo o problemima u školi, pa do ljubavnih problema, i meni bude super. Neznam kako da pričam s nekim, tko će me poslje zafrkavat za nešto što sam reko, zato i izbjegavam neka velika društva. Iskreno ta neka velika društva mi se uopće nesviđaju, meni je puno bolje kad sjedimo nas 2, 3 i onako zezamo se, onak odmjeravamo ženske, pa ako treba i popijemo, ili samo pričamo. I što mi je jako drago, nije bitno, ali skoro uvijek gledamo da se nenapijemo. I neznam, pričamo o svemu, i bolji mi je osjećaj nego u nekim masovnim društvima. Ako, ništa nepopijem najčešče ako ima ljudi koje neznam, nepričam baš puno.
Puno se stvari dešava u mom životu, niti nepratim sve, ali onako neki look na zadnji mjesec, dva došao sam do zaključka da puno cugam, pa sad prelazim na pivo, kao pravi muškarčina tako da mi svakog dana raste ona jedna pločica što ju imam na trbuhu, sve dok se ne pretvori u betonski blok. Dosta mi je više ŽMS (žestoko me sjebalo), kada smo kod ŽMS, evo zadnji moj ŽMS u detalje: «Bila je to subota, ja sam bio kao u nekim svatovima, oko pola 11 sam se okuražio na veliki potez da skočim malo na narodnjake, onako kao za sve moje greške. I ugledah, dva poznanika, dva Alena (već su bili pripiti, a da negovorium da su oba dvojca baždarena na gajbu piva), i onako hladno skompam se ja s njima, i kupimo nas trojca bocu «stocka», bilo je to nekih 300 kuna, s tim da smo popili po 2 pivkana, i onako na kraju prije pola 12, eksamo zadnje što je ostalo od stocka, iz onih čaša od cappy soka one od deci, svako si je nasipo punu i to mi eksali, ja onak «prividno» trijezan nije me uhvatilo, obučem jaknu izađem van izvadim mobitel i pokušavam upalit bljeskalicu, kad ono odjednom, onak ko iz vedrog neba ja sav mokar, posvjetlim ja mobitelom kad ja ono do struka u vodi, onako u trenutku doalzim k sebi «jebote ja sam upo u šančinu» ono, koji je kurac pak to?! Vučem se do kuće, da sam se držo za druge kuće, skinio svu tu lijepu i mokru robu, i ostavio ih pred ulazom, javio se starom sjećam se točno bilo je 23:53, pita me šta sam tako rano došo, samo sam mu reko laku noć. Ošo sam i zavalio se u krevet probudio sam u 7 da bih ubacio robu u kadu, tak da kažem starcima da me neko polio bambusom. Ali sve bi bilo lijepo i krasno, da me stari kad sam se probudio drugi put nije pito: «Zašt ti je jakna zelena?» pokušo sam nešt smuljat, onda me pita «Zašt su ti patike ko đubre?», pa znaš, sad me gleda s osmjehom i smije se u sebi, ko da je to bio prvi put, ali bih htio da bude zadnji, jebote da sam popio još pola deci, možda bih osto u tom šancu, ili bih odspavao koju do kuće. Dobro jednom rječi, stari me skužio. Onda još imo roditeljski, on zakasnio zove me u 19 i 10 da me pita kad ima roditeljski, ja mu kažem u 19, kaže on meni ide on. Kad je došo imali neki razgovor, u biti reko mi je da je ponosan što nemam puno neopravdani, i da bih mogo imat bolju ocjenu iz geografije. I, ako me izbace iz škole, da nemoram doć kuć, i da će me se odreć preko novina. (no, dragi bože zašto bih mene izbacili iz škole?)
Što su strasti?
»Strasti su čuvstva, uzbuđenja ili pokreti čuvstvenosti – prirodne sastavnice ljudskog psihičkog života – koji potiču na djelovanje ili na nedjelovanje s obzirom na ono što se uočilo kao dobro ili kao zlo. Glavne su: ljubav, mržnja, želja i strah, radost, tuga i srdžba. Osnovna strast jest ljubav.» no nezanima mene ljubav, mene sad zanimaju ove dvije što dolaze u kompletu, «želja i strah» kad pogledaš, uopće nemaju nikakve veze, ali ak razmisliš malo bolje, itekako ima smisla. Želja, znaći neka tamo cura, te gleda, i ona se tebi sviđa i onda se javi onaj, drugi dio kompleta, kad te strah. I onak ti ko, majmun ništa nenapraviš, ona ode u 11 kuć. I ti si prisiljen, ili otić kuć ili se prihvatit pive, jer si u bedu. Dobro, sad ovo poistovjećivanje, možda baš i nije najbolji primjer, ali uopće nisam razmišljo da ta dva osjećaja idu u kompletu, zanimljivo, vrlo zanimljivo. Dobro, dok za ona druga dva bih valda i svaka budaletina zaključila da su u kompletu «tuga i srdžba» neznam, mislim da takvih slučajeva ima na filmova, nemogu se sjetit niti jednog ovako iz svakodnevnog života.
Žao mi je što sam se uljenio, no neću više obećajem.
I samo jedna stvar 18.5.2007. nam dolazi Shrek the Third, hehe, to ja zovem srećom. :))
